U Londonu ne nedostaje restorana koji znaju izgledati luksuzno. Mnogo je manje onih koji uspiju luksuz učiniti opuštenim. Upravo između ta dva svijeta smjestio se abc kitchens, londonski projekt chefa Jean-Georgesa Vongerichtena u The Emoryju, suvremenom all-suite hotelu u Belgraviji. Riječ je o njegovom prvom britanskom restoranu i londonskoj interpretaciji njujorškog koncepta koji je spojio abc kitchen, abcV i abc cocina pod jednim krovom.
Rezultat nije restoran koji pokušava impresionirati formalnošću, njegova je ambicija gotovo suprotna. Stvoriti mjesto na kojem se dobro jede, dugo ostaje za stolom i na trenutak zaboravlja da je riječ o restoranu unutar jednog od najnovijih londonskih luksuznih hotela. Jean-Georges Vongerichten jedan je od chefova koji su desetljećima oblikovali suvremenu međunarodnu gastronomiju. No abc kitchens nije zamišljen kao doslovni prijenos New Yorka u London. Koncept zadržava osnovnu filozofiju svojih njujorških prethodnika, sezonske namirnice, lokalne dobavljače, naglasak na povrću i pristupačniji način posluživanja, ali je prilagođen Londonu i njegovim proizvođačima.
To znači da kuhinja nije organizirana oko jedne velike kulinarske ideje, organizirana je oko proizvoda. Povrće, morski plodovi i meso tretiraju se ravnopravno, dok se jela poslužuju u opuštenom stilu dijeljenja. Otvorena kuhinja dodatno uklanja dio distance između gosta i kuhinje. To je vrlo njujorški pristup, ali u Londonu dobiva drugačiji ritam.
abc kitchens nalazi se u The Emoryju, hotelu koji je projektiran kao suvremena interpretacija luksuza, a čiju arhitekturu potpisuje Richard Rogers sa svojim timom. The Emory je otvoren 2024. kao londonski all-suite hotel, s 61 suiteom i studio suiteom. Interijer restorana osmislio je Rémi Tessier. Umjesto klasične hotelske formalnosti, prostor koristi tople drvene tonove, bogati Rosso Orobico mramor i dugu, 12 metara vijugavu sofu koja gotovo arhitektonski definira prostor. Posebnu pažnju privlači i svojevrsna vinska špilja od jantarnog stakla, dok se među interijerom pojavljuju djela iz serije The Secret Gardens Paintings Damiena Hirsta. Rezultat je prostor koji je vizualno snažan, ali ne djeluje pretenciozno. Upravo suprotno, dizajn je dovoljno karakteran da stvori identitet, ali dovoljno ugodan da hrana ostane u središtu.



abc kitchens je zamišljen kao restoran za različite dijelove dana. Doručak, ručak, večera i vikend brunch nisu odvojeni svjetovi, nego različite verzije iste filozofije. Brunch je posebno blizak izvornom njujorškom duhu. Na stolu se pojavljuju B.E.C. pizza, cardamom Dutch baby pancakes i pizza s avokadom, jalapeñom, korijanderom i limetom. Jela su dizajnirana za dijeljenje, a atmosfera ostaje društvena i neformalna. Za večer se pristup mijenja, ali ne postaje težak. Kuhinja ostaje sezonska i proizvodno orijentirana, dok kokteli slijede istu logiku. Među potpisnim pićima nalaze se Spring Pea & Herb Martini, Mango Mezcalita i Turmeric Mojito.





Za goste koji žele nešto intimnije, abc kitchens ima The Market Table, privatni prostor smješten u samom srcu restorana. Namijenjen je manjim grupama do 12 gostiju, a zadržava istu filozofiju kuhinje: sezonske namirnice, dijeljenje i meni koji se oblikuje prema dostupnosti proizvoda. To je zanimljiv oblik privatnog dininga. Ne pokušava stvoriti izolirani luksuzni salon, umjesto toga, gost ostaje blizu kuhinje i energije restorana, ali dobiva vlastiti prostor.
Postoji zanimljiva promjena u načinu na koji danas izgleda luksuzna gastronomija. Nekada je ekskluzivnost često značila distancu. Bijele rukavice, strogi ritual, kompleksnost, rezervirana atmosfera. Danas najbolji restorani sve češće rade nešto drugo, smanjuju distancu, ali povećavaju kvalitetu. abc kitchens pripada upravo toj generaciji. Iza jednostavnog tanjura može stajati chef s međunarodnim iskustvom, iza opuštenog interijera jedan od najpoznatijih londonskih luksuznih hotela, a iza naizgled spontanog jelovnika precizna selekcija sezonskih proizvoda i ozbiljna kuhinjska tehnika. Gost ne mora sve to vidjeti. Dovoljno je da osjeti razliku. Možda je upravo to suvremeni oblik luksuza za stolom: ne pokazati koliko je truda uloženo, nego učiniti da sve izgleda prirodno.
