Prvi 5000 GT koji je oblikovao Pietro Frua upravo je dobio Maserati Classiche certifikat autentičnosti. No prava vrijednost ovog automobila ne nalazi se samo u njegovoj rijetkosti. Ona je u priči o svijetu koji je nekada dopuštao da automobil bude osobni potpis.
Postojalo je vrijeme kada automobil nije bio proizvod koji se birao iz konfiguratora. Bio je početak razgovora. Kupac bi donio novac, status i ideju. Proizvođač bi donio mehaniku. A između njih bi se pojavio karoserist – čovjek ili radionica koja je automobilu davala karakter. Maserati 5000 GT nastao je upravo u tom svijetu. Danas, kada je prvi 5000 GT Frua, šasije 103.064, dobio službenu Maserati Classiche potvrdu autentičnosti, ponovno se otvara pitanje što zapravo čini automobil povijesno vrijednim. Nije to samo broj proizvedenih primjeraka, snaga motora ili ime vlasnika. Kod najboljih automobila prošlosti vrijednost nastaje iz porijekla, kontinuiteta i priče, a 5000 GT Frua ima sve troje.
Priča počinje krajem 1950-ih, nakon što je šah Perzije vozio Maserati 3500 GT. Njemu nije trebao samo brži automobil, tražio je nešto ekskluzivnije, snažnije i dostojnije svojega položaja. Za Giulija Alfierija, tadašnjeg tehničkog direktora Maseratija, to je postao projekt AM103. Ideja je bila jednostavna samo na papiru: uzeti karakter i tehnologiju trkaćeg automobila i prenijeti ih u Gran Turismo koji može ponuditi ono što trkaći automobil nikada ne može – udobnost, profinjenost i mogućnost dugog putovanja. Rezultat je bio 5000 GT. Ispod poklopca nalazio se 5,0-litreni V8 izveden iz motora trkaćeg Maseratija 450S. U početnoj konfiguraciji razvijao je više od 350 KS. Ali brojka snage ovdje nije najvažnija, važnija je bila ideja. Maserati je želio automobil koji može spojiti svijet motorsporta sa svijetom visokog društva, to je bila prava definicija Gran Turisma.
5000 GT nije imao jednu konačnu formu. I upravo je to ono što ga danas čini posebno fascinantnim. Maserati je tehničku osnovu povjerio nekima od najvećih imena talijanskog coachbuildinga. Touring, Allemano, Pininfarina, Monterosa, Ghia i Frua interpretirali su isti automobil kroz različite dizajnerske jezike. Ukupno je između 1959. i 1964. proizvedeno samo 34 primjerka. To je danas gotovo nezamisliv poslovni model. Jedna tehnička ideja, više majstora, više osobnosti. Gotovo svaki automobil kao zaseban objekt. Prva verzija, koju je izradio Touring, predstavljena je 1959. na Salonu automobila u Torinu i ubrzo je dobila nadimak „Šah Perzije“. Iz te interpretacije nastala su samo tri primjerka. No upravo će Pietro Frua nekoliko godina poslije dati 5000 GT jednu od njegovih najprofinjenijih interpretacija.
Tri 5000 GT primjerka koje je Pietro Frua izradio 1962. godine izdvojila su se sofisticiranijim proporcijama i prepoznatljivom lakoćom. Prvi među njima, šasija 103.064, bio je završen u boji Luci di Mezzanotte, s interijerom u tonu Camoscio. Maserati ga je najprije koristio za testiranja i demonstracije, prije nego što ga je predstavio javnosti na ženevskom salonu automobila 1963. godine. Frua je promijenio odnos automobila prema prostoru. Veće staklene površine, niža linija pojasa i izduženija silueta dali su automobilu vizualnu lakoću koja je bila drugačija od ranijih interpretacija. Karoserija je istodobno bila elegantna i mišićava, s ramenom koje se proteže kroz bočnu liniju poput pažljivo izvedenog poteza olovkom. Krom je prisutan, ali ne dominira. Trident je integriran iznad maske, ništa nije preglasno. To je možda i najvažnija lekcija Fruinog dizajna: elegancija ne nastaje dodavanjem ukrasa, nego sposobnošću da se zna kada stati.
Nakon predstavljanja u Ženevi automobil je otišao Maserati uvozniku u Francuskoj. Ondje je za upravljač sjeo i Karim Aga Khan IV. Dojam je očito bio dovoljno snažan da naruči vlastiti 5000 GT Frua, a takav detalj dobro objašnjava svijet kojem je ovaj automobil pripadao. Maserati 5000 GT nije bio samo automobil za bogate, bio je dio međunarodne mreže u kojoj su se preplitali saloni automobila u Ženevi i Torinu, kraljevski dvorovi, europska visoka društvena scena i najprestižnije gradske avenije. Automobil je bio društveni jezik. I morao je govoriti bez potrebe za objašnjenjem.
Od Modene do Ženeve, od Pariza do Kaira. Od kraljevske garaže do američke kolekcije i natrag u Europu. Šasija 103.064 prešla je više geografskih i društvenih granica nego što bi većina automobila ikada mogla. Ali najzanimljivije je da nije izgubila vlastiti identitet. To je možda ono što danas najviše nedostaje u svijetu luksuza. U vremenu konfiguratora, personalizacijskih programa i beskonačnih mogućnosti individualizacije, 5000 GT Frua podsjeća na drugačiju vrstu ekskluzivnosti. Ekskluzivnost nije značila imati više opcija. Značila je imati jedan predmet koji nije mogao pripadati nikome drugome.
Pietro Frua napravio je od 5000 GT više od elegantnog automobila. Maserati mu je dao mehaniku, povijest mu je dala priču, a njegovi vlasnici dali su mu društveni kontekst. A sada mu Maserati Classiche daje još nešto: potvrdu da je ono što je preživjelo desetljeća doista ono što je trebalo biti. Neki automobili pripadaju prošlosti, najbolji među njima, međutim, ne ostaju tamo. Oni postaju način na koji prošlost još uvijek razgovara s nama.
