Villa Baulieu nalazi se u Pays d’Aix, na području koje je oblikovala jedinstvena geologija južne Francuske. Nekadašnji vulkan ostavio je za sobom bazaltno tlo bogato mineralima, a upravo je ono stoljećima hranilo vinograde imanja.
Danas je Villa Baulieu dio kolekcije Airelles, ali hotel je gotovo najmanje zanimljiv dio njezine priče. Ono što privlači jest osjećaj da ovdje luksuz nije dodan prostoru, on je u njemu već postojao. Danas se imanje prostire na oko 300 hektara, s vinogradima, vrtovima, šumovitim predjelima i poljoprivrednim zemljištem. Vino tako nije samo dio iskustva boravka, ono je jedan od razloga zbog kojih ovo mjesto uopće postoji.
Povijest današnje Ville Baulieu počinje 1576. godine, kada je francuski kralj Henrik III. Baulieu pretvorio u feudalni posjed i na njegovu mjestu dao podignuti vlastelinski kompleks. Godine 1617. imanje preuzima obitelj Jullien. Tijekom njihova vremena prostor se širi, a nastaje i raskošna vila talijanskog nadahnuća koja čini jezgru današnjeg kompleksa. Kasnije dolaze detalji koji će odrediti njegov karakter: unutarnje dvorište i fontana od bijelog mramora u 18. stoljeću, a početkom 19. stoljeća četiri karakteristične kule na uglovima građevine. Zanimljivo je da se arhitektura ovdje nikada nije pokušala potpuno odvojiti od krajolika. Villa nije zamišljena kao objekt koji dominira Provansom, ona je njezin dio. Između vinograda, vrtova, bazena i kamenih zidova granica između kuće i zemlje gotovo nestaje.
Park koji okružuje Villu Baulieu počeo se oblikovati još u 17. stoljeću. Kasnije je južni dio imanja dobio francuske vrtove s elementima karakterističnima za aristokratske posjede tog vremena: labirintom, nimfejem i skrivenom špiljom. Tu je i mreža starih fontana, ribnjaka i prirodnih izvora koji su stoljećima bili dio života imanja. U toj priči pojavljuje se i Joseph Pitton de Tournefort, znameniti francuski botaničar koji je služio Luju XIV. i bio upravitelj kraljevskog vrta u Parizu. Njegova obitelj bila je povezana s Baulieuom, a njegov botanički utjecaj ostavio je trag u oblikovanju vrtova.
Kao i mnogi aristokratski posjedi u Francuskoj, Château de Beaulieu nije zauvijek ostao u svom punom sjaju. Promjenom društvenog poretka i slabljenjem francuske aristokracije počinje propadanje imanja. Do početka 21. stoljeća nekada veličanstveni kompleks bio je ozbiljno zapušten. Tada, 2001. godine, imanje kupuje obitelj Guénant. Umjesto brze transformacije u luksuzni hotel, uslijedila je petnaestogodišnja restauracija. Cilj nije bio stvoriti povijesni dekor, nego vratiti život prostoru koji ga je izgubio. Villa je pritom ponovno dobila svoje izvorno ime – Baulieu – i tradicionalni provansalski oblik naziva.U tome postoji određena lekcija o luksuzu. Restauracija ovakvog mjesta ne može se mjeriti samo kvadratnim metrima, brojem soba ili kvalitetom materijala. Vrijednost je upravo u onome što se ne može ponovno proizvesti: kontinuitetu.
Villa Baulieu danas funkcionira kao privatno utočište u Provansi, okruženo vinogradima i vrtovima, s pogledima prema krajoliku Pays d’Aix, Luberonu, Alpillesima i Sainte-Victoireu. No njezina najveća vrijednost nije u tome što gostu nudi mogućnost da nekoliko dana živi poput aristokracije. Prava vrijednost nalazi se u mogućnosti da privremeno uđe u prostor čiji se život ne mjeri hotelskim sezonama, nego generacijama. Ovdje se vino proizvodi iz istog tla iz kojeg su ga proizvodili ljudi prije više od dvije tisuće godina. Vrtovi nisu osmišljeni za Instagram, nego su rasli kroz stoljeća. Kamen na pročelju nije dekoracija koja je naručena za novi projekt, on je ostatak vremena.
Možete izgraditi savršenu vilu. Možete reproducirati provansalski interijer, posaditi vinograd i napraviti vrt u francuskom stilu. Ali ne možete proizvesti 17,5 milijuna godina geološke povijesti. Ne možete naknadno stvoriti dvije tisuće godina vinogradarstva, i ne možete umjetno proizvesti osjećaj da je neko mjesto postojalo prije vas, i da će gotovo sigurno postojati i nakon vas. U tome leži posebna privlačnost Ville Baulieu. Ona nije luksuzno mjesto koje pokušava ostaviti dojam prošlosti, ona je dio prošlosti koji je dobio novu budućnost.
