U svijetu u kojem se luksuz sve češće mjeri veličinom proizvodnje, marketinškim kampanjama i stalnim predstavljanjem novih proizvoda, postoji mala skupina stvaratelja koji svjesno odbijaju igrati po tim pravilima. Njihov luksuz ne proizlazi iz količine, nego iz vremena. Ne iz prepoznatljivosti logotipa, nego iz potpisa čovjeka koji stoji iza svakog detalja.
Među njima se jedno ime posljednjih godina izdvojilo kao simbol nove generacije nezavisnog urarstva – Rexhep Rexhepi. Osnivač ženevske manufakture Akrivia danas pripada uskom krugu urara čija djela kolekcionari diljem svijeta smatraju budućim klasicima. Njegovi satovi proizvode se u iznimno ograničenim količinama, čekaju se godinama, a svaki novi model postaje jedan od najvažnijih događaja u svijetu haute horlogerie.
No ono što Rexhepija čini posebno zanimljivim nije samo razina izrade. Njegova filozofija predstavlja nešto mnogo šire – povratak autorstvu u vremenu kada tržištem dominiraju velike korporacije. Umjesto industrijske proizvodnje, njeguje gotovo renesansni odnos prema zanatu. Umjesto ubrzanog ritma lansiranja proizvoda, bira trenutak tek onda kada smatra da je sat uistinu dovršen.
Upravo zato novi Chronograph Flyback (RRCHF) nije tek još jedan vrhunski kronograf. On predstavlja novu etapu razvoja radionice Akrivia i potvrđuje da se suvremeno nezavisno urarstvo sve više udaljava od logike modne industrije, a približava svijetu umjetnosti.
Za Bespoke, Rexhep Rexhepi pristao je govoriti upravo o tim temama – ne samo o jednom satu, nego o budućnosti nezavisnog urarstva, odnosu prema kvaliteti i pitanju što danas zapravo znači stvarati nešto što će nadživjeti vlastitog autora.
RRCHF je već proglašen jednim od tehnički najimpresivnijih satova posljednjih godina. No izvan same mehanike, što on predstavlja u evoluciji Vašeg rada kao urara?
RRCHF predstavlja veliki izazov u mom životu. Moj cilj bio je stvoriti sat koji na prvi pogled djeluje jednostavno, ali u kojem je svaki detalj pažljivo promišljen – od bogate završne obrade do savršeno uravnoteženih proporcija.
Želio sam napraviti sat koji će ljudi jednako rado nositi i za dvadeset godina. Sat koji će biti bezvremenski. Više od svega, želio sam stvoriti predmet koji će vlasnici s ponosom prenositi s generacije na generaciju.


Nezavisno urarstvo postalo je jedan od najutjecajnijih pokreta u suvremenom luksuzu. Traže li kolekcionari danas sve više viziju pojedinca, umjesto nasljeđa velikih brendova?
Mislim da danas postoje dva potpuno različita svijeta. Veliki brendovi i nezavisni urari suočavaju se s potpuno različitim izazovima. Kao nezavisni urar moja je odgovornost stvoriti najljepši sat koji mogu zamisliti i pritom se neprestano gurati dalje. Veliki proizvođači često moraju usklađivati industrijske procese i brojne poslovne odluke, dok ja imam slobodu slijediti vlastitu viziju. Upravo je ta sloboda jedan od razloga zbog kojih sam želio izgraditi potpuno integriranu manufakturu. Svako jutro dolazim u radionicu i mogu stvarati sat u koji iskreno vjerujem. Mislim da kolekcionari danas ne kupuju samo sat. Oni kupuju viziju i predanost osobe koja ga je stvorila.
Jedan od najvećih izazova svake nezavisne manufakture jest pronaći ravnotežu između rasta i integriteta. Kako odlučujete što nikada ne smije biti kompromitirano, bez obzira na potražnju?
Kada sam imao dvadeset i pet godina, želio sam samo jednu stvar – napraviti vlastiti sat. Da bih to ostvario, morao sam se stalno izazivati i podizati vlastite standarde. Svaki put kada bih ih podigao još više, ljudi su to prepoznali i još više cijenili moj rad. Danas sam iznimno zahvalan što postoji toliko velika potražnja, ali postoji jedna stvar koja nikada ne može biti manja nego prije – kvaliteta. Ako sat nije jednako dobar ili bolji od prethodnog, za mene jednostavno nije prihvatljiv. Rast je važan, ali nikada ne smije doći nauštrb kvalitete ili integriteta našeg rada.
Današnji luksuz često karakteriziraju brzina, stalne novosti i potreba za neprekidnom prisutnošću. Vaš rad djeluje potpuno suprotno. Je li mogućnost rada vlastitim tempom postala jedan od najvećih luksuza?
Vjerujem da je pravi trenutak iznimno važan. To je pomalo poput svakog dobrog odnosa – morate znati iznenaditi ljude u pravom trenutku. Ne želim slijediti trendove niti osjećati pritisak da predstavimo nešto samo zato što tržište to očekuje. Novi sat predstavljamo tek kada osjećamo da je potpuno spreman i kada smo njime u potpunosti zadovoljni. Mislim da je sloboda rada vlastitim ritmom danas jedan od najvećih luksuza.
Kada jednog dana povijest bude govorila o Rexhepu Rexhepiju, što biste željeli da Vaše ime predstavlja?
Kada bih mogao poželjeti samo jednu stvar, volio bih da se za dva ili tri sata koja sam stvorio kaže kako su obilježili urarstvo 21. stoljeća. Bila bi mi velika čast kada bi moj rad bio smatran dijelom stvaralaštva koje je oblikovalo ovu eru urarstva. Istovremeno osjećam da sam tek na početku svog puta. Još uvijek postoji toliko toga što želim naučiti, usavršiti i stvoriti.

Odgovori Rexhepa Rexhepija otkrivaju nešto što danas rijetko susrećemo u svijetu luksuza. Dok mnogi govore o rastu, on govori o granicama. Dok tržište traži sve više proizvoda, on govori o tome kada nešto nije dovoljno dobro da bi napustilo radionicu. Možda upravo zato Akrivia danas zauzima posebno mjesto među kolekcionarima. Ne zato što proizvodi malo satova, nego zato što svaki od njih nastaje bez kompromisa.
U vremenu kada luksuz često pokušava privući pažnju brzinom i spektaklom, Rexhep Rexhepi podsjeća da najveća vrijednost može biti upravo suprotno – strpljenje, sloboda stvaranja i odgovornost prema vlastitom potpisu. Ako će povijest 21. stoljeća doista pamtiti nekoliko satova kao prekretnice moderne haute horlogerie, Rexhep Rexhepi ne skriva svoju ambiciju da među njima budu i njegovi. Sudeći prema dosadašnjem radu, to više ne zvuči kao želja, nego kao vrlo realna mogućnost.