Kada milijarder kupi sliku za nekoliko milijuna eura, javnost obično vidi samo rezultat. Mediji objavljuju naslov, fotografiju s aukcije, možda ime umjetnika i konačnu cijenu. Ono što ne vide jest osobu koja je mjesecima, a ponekad i godinama ranije, proučavala tržište, razgovarala s galeristima, ispitivala porijeklo djela, procjenjivala rizike i na kraju rekla dvije riječi koje vrijede više od same transakcije: “Kupite ovo.” Ili, još važnije: “Nemojte.” Ta osoba zove se Art Advisor.
Iako ova profesija postoji već desetljećima u Londonu, New Yorku, Parizu i Hong Kongu, izvan krugova ozbiljnih kolekcionara o njoj se govori iznenađujuće malo. U svijetu luksuza postoji mnogo profesija koje rade izvan radara javnosti. Privatni bankari, savjetnici za obiteljsko nasljeđe i brokeri za superjahte nalaze se u istoj kategoriji kao Art Advisori. Njihov posao nije prodati umjetničko djelo. Naprotiv. Dok galerije zastupaju umjetnike, a aukcijske kuće organiziraju prodaju, art advisor zastupa isključivo interese kupca. Njegova, ili njena, je odgovornost zaštititi klijenta, razumjeti njegove ciljeve i pomoći mu da donese dugoročne kulturne i financijske odluke. To možda zvuči jednostavno, ali u stvarnosti je jedan od najkompleksnijih poslova na tržištu luksuza.
Više od kupnje umjetnosti
Najbolji art advisori ne grade kolekcije kupnjom pojedinačnih radova. Oni grade priče. Njihovi klijenti često nisu ljudi koji žele samo ispuniti prazne zidove. Riječ je o poduzetnicima, obiteljskim uredima i kolekcionarima koji kroz umjetnost žele izraziti identitet, ostaviti nasljeđe ili stvoriti zbirku koja će trajati generacijama. Zbog toga posao savjetnika ima malo veze s dekoracijom. On je mnogo bliži strategiji. Dobar art advisor mora razumjeti umjetnost, ali također mora razumjeti ljude. Moraju znati njihove ambicije, vrijednosti, interese i način na koji žele biti zapamćeni. U tom smislu, on postaje svojevrsni arhitekt vizualnog identiteta.
Tržište na kojem informacije nisu javne
Za razliku od tržišta dionica, tržište umjetnosti nije potpuno transparentno. Dvije slike istog umjetnika mogu postići potpuno različite cijene. Neke prodaje nikada ne postanu javne. Neki od najvažnijih poslova sklapaju se privatno, daleko od reflektora aukcijskih kuća. Zbog toga iskustvo i mreža kontakata imaju ogromnu vrijednost. Najuspješniji savjetnici provode godine gradeći odnose s galerijama, umjetnicima, kustosima, restauratorima i kolekcionarima. Oni često znaju za prilike koje nikada neće biti javno oglašene. Ponekad je njihova najveća vrijednost pristup, a ponekad sposobnost pregovaranja. A ponekad jednostavno iskustvo koje im pomaže prepoznati kada je najbolji potez ne učiniti ništa.
Umijeće reći ne
To je možda najvažniji dio profesije. U industriji koja se temelji na prodaji, rijetki su ljudi čiji je posao reći klijentu da pričeka. Ozbiljni kolekcionari ne plaćaju savjetnike da bi kupovali više. Plaćaju ih da bi kupovali bolje. To znači zaštitu od impulzivnih odluka, prolaznih trendova i emocionalnih reakcija koje često prate velika umjetnička događanja i aukcije. Drugim riječima, najbolji art advisori ne štite kolekciju samo od tržišta, štite je i od samog kolekcionara.
Nova profesija za novu generaciju kolekcionara
Kako privatno bogatstvo raste, raste i interes za umjetnost kao dio šireg životnog stila. Nekada je kolekcionarstvo bilo rezervirano za uski krug poznavatelja. Danas sve više poduzetnika i vlasnika obiteljskih kompanija gradi zbirke koje postaju sastavni dio njihovih domova, ureda, hotela, jahti i privatnih rezidencija. Umjetnost više nije samo investicija; ona postaje kulturni kapital. A kulturni kapital zahtijeva znanje. Zato art advisori postaju sve važniji u suvremenom luksuzu.
U regiji, privatno kolekcionarstvo postoji desetljećima, ali tržište još nema razvijenu kulturu neovisnog savjetovanja kakvu nalazimo u Londonu ili New Yorku. No to se polako mijenja. Kako raste broj luksuznih nekretnina, privatnih rezidencija, boutique hotela i sofisticiranih poslovnih prostora, raste i potreba za ljudima koji razumiju kako umjetnost može oblikovati identitet prostora i njegovih vlasnika. Možda zato nije pitanje hoće li se ova profesija razviti u regiji. Pravo pitanje jest tko će prvi zauzeti to mjesto. Jer osoba koja odlučuje što visi na zidovima najutjecajnijih ljudi svijeta već postoji. Samo je rijetko vidimo.
