Europske obitelji s generacijama bogatstva više ne koriste banke kao vi. Evo strukture koja čuva kapital kroz stoljeća.
Postoji obitelj u Italiji koja proizvodi čokoladu od 1946. godine. Zove se Ferrero. Godišnji prihod iznosi više od 18 milijardi eura. Giovanni Ferrero, trenutni nasljednik, vodio je kompaniju godinama. Potom je 2017. godine učinio nešto što mnoge obitelji nikad ne uspiju: odlučio se povući. Ne iz biznisa, nego iz operativnog upravljanja. Kapital i nasljeđe predao je strukturi koja ne zavisi od njegovog prisustva u uredu. Ta struktura se zove Family Office.
U Belgiji, obitelji Van Damme, De Spoelberch i De Mevius spojile su svoje pivovare u Anheuser-Busch InBev, kompaniju s prometom od 59 milijardi dolara. Svoje ulaganje upravljaju kroz Cogepa i Verlinvest. U Njemačkoj, obitelj Quandt, koja je financirala i restrukturirala BMW, danas upravlja svojim kapitalom kroz AQTON SE i Skion GmbH. Svaki član obitelji ima svoju strukturu. Dieter Schwarz, osnivač Lidla s bogatstvom od 38 milijardi eura, nikad nije bio na naslovnicama financijskih magazina. Njegova struktura upravlja kapitalom tiše od svega što možete zamisliti. To nije slučajno; to je filozofija.
Ideja koja je starija od Amerike
Iako su američki financijski stručnjaci skovali termin “family office”, sama ideja ima duboke korijene u europskoj povijesti. Aristokratske obitelji razvijale su prakse upravljanja imovinom još u šestom stoljeću. Najpoznatiji primjer je obitelj Medici u 15. stoljeću, koja je od trgovaca vunom postala bankarska i politička dinastija koja je dominirala Europom.
Medici nisu samo čuvali bogatstvo. Financirali su Michelangela. Gradili su Firencu. Upravljali su papinskim financijama. Ono što su stvorili, privatna institucija u službi jedne obitelji, s horizontom koji nadilazi jedan ljudski život, prototip je svega što moderni family office danas predstavlja. Pet stoljeća kasnije, filozofija ostaje ista. Tehnologija, regulativa i kompleksnost su se promijenile. Namjera je ostala.
Arhitektura: kako se to zapravo gradi?
Postoje dvije temeljne forme. Single-family office (SFO) služi isključivo jednoj obitelji i obično se osniva kada investicijska imovina obitelji pređe 100 do 250 milijuna eura. Europa ima više od 1.000 dokumentiranih SFO-a. Multi-family office (MFO) okuplja kapital više obitelji, dijeleći infrastrukturu i profesionalno upravljanje investicijama.
Razlika nije samo tehnička. Ona odražava stav prema privatnosti. SFO je potpuno zatvoren, nema oglašavanja, nema obveze objave ulaganja i nema vidljivosti. Istraživanje SFO-a zahtijeva duboko poznavanje industrije, unakrsno referenciranje javnih zapisa o transakcijama i godištima kompanija. Family office hub je nevidljivost koja predstavlja dio njegove vrijednosti.
Family office-i su nekoć bili diskretne, konzervativne strukture usmjerene na čuvanje bogatstva. Danas su postali strateški i utjecajni igrači unutar privatnih tržišta. Više nije dovoljno samo čuvati; mora se i graditi.
Što se mijenja u 2026.?
Europski family office-i obično su konzervativniji od svojih kolega iz Sjeverne Amerike i Azije; očuvanje bogatstva prioritet je nad agresivnim rastom. Međutim, i to se dramatično mijenja. Rastuća potražnja za privatnim kapitalom postupno se pretvara u ključni element investicijske filozofije europskih obiteljskih ureda. Ova promjena odražava ne samo potragu za višim prinosima, nego i usklađivanje s poduzetničkim nasljeđem, dugoročnom perspektivom i izravnim angažmanom koji karakterizira mnoge bogate obitelji.
Konkretno, privatni kapital i venture kapital ostaju u središtu obiteljskih portfelja, s alokacijama koje često iznose 10 do 25% za SFO-e. U 2026., očekuje se da će family office-i preći s usklađenosti s ESG standardima na strategije usmjerene na energetsku tranziciju, poput ulaganja u obnovljive izvore energije i zelenu infrastrukturu. Sve više europskih najbogatijih obitelji preusmjerava svoje generacijsko bogatstvo prema kompanijama s pozitivnim utjecajem. Za razliku od venture kapitala, nude strpljivi kapital, potencijalni lifeline za kapitalno intenzivne klimatske startupe. Tradicionalno, family office-i su ulagali putem venture fondova. Međutim, sve veći broj njih sada investira izravno, dijelom zahvaljujući mlađoj generaciji nasljednika koji naglašavaju održivost.
Wallenbergi iz Švedske, Agnellijevi iz Italije koji 2026. godine ulažu u robotiku, te A.P. Møller obitelj koja u ranoj 2026. sudjeluje u zdravstvenom tech startupu vrijednom 200 milijuna eura. Ove obitelji nisu konzervativni čuvari kapitala. One su institucionalni ulagači koji oblikuju budućnost europske ekonomije.
Regija koja se budi
Postoji dimenzija ove priče koja je posebno važna za nas. Dok privatno bogatstvo u Centralnoj i Istočnoj Europi nastavlja rasti, raste i sofisticiranost upravljanja tim bogatstvom. Model koji tiho preoblikuje investicijski krajolik regije je Single Family Office, privatna struktura posvećena upravljanju složenim financijskim i osobnim poslovima jedne imućne obitelji. Dugo su bili uobičajeni u zapadnoj Europi i SAD-u, SFO-i sada postaju sve popularniji u CEE regiji.
Iako je bogatstvo regije relativno novo, stvoreno uglavnom nakon 1989., brzo sazrijeva. Sve veći broj osnivača preusmjerava fokus s upravljanja likvidnosnim događajima na izgradnju trajnih nasljeđa. Broj family office-a u svijetu utrostručio se između 2019. i 2023., s prognozama koje predviđaju više od 10.000 do 2030. Hrvatska, Slovenija, Srbija – sve su to tržišta gdje prva generacija poduzetničkog bogatstva postavlja ova pitanja. Ne kako zaraditi, nego kako sačuvati. Ne kako rasti, nego kako prenijeti.
Filozofija koja sve drži zajedno
Postoji jedna rečenica koja savršeno opisuje razliku između banke i family office-a. Banka razmišlja u kvartalima, dok family office razmišlja u generacijama. Family office ulaže ne samo da poveća bogatstvo, nego da oblikuje realnu ekonomiju, prenese vrijednosti i osigura kontinuitet kroz generacije. Privatni kapital postao je sredstvo kroz koje se te ambicije ostvaruju.
Iza svakog velikog europskog family office-a stoji ista temeljna pretpostavka: bogatstvo koje se ne institucionalizira, nestaje. Možda ne odmah; možda ne za jednu generaciju. No statistika je nemilosrdna; većina obiteljskog bogatstva nestaje do treće generacije. Mediciji su to znali u 15. stoljeću. Ferreri, Quandti i Wallenbergi to znaju danas. Pitanje za sve ostale je samo jedno: kada početi graditi strukturu koja će nadživjeti osnivača?
